Gradnja pametnog doma od temelja - sigurnosne kamere
Vjerojatno nije još vrijeme za ovu temu, jer trenutno su to samo razmišljanja, ali s obzirom da sam uložio već neko vrijeme u istraživanje opcija kao i svoju osobnu edukaciju, odlučio sam to pretvoriti u novi blog ☺️.
Kad pričamo o pametnom domu, najčešće prvo na pameti imamo pametne žarulje, senzore i razne automatizacije koje nam olakšavaju svakodnevan život. Kamere možda na prvu nisu dio te priče, ali danas, kada su postale prilično pristupačne i lako ugradljive (Wi-Fi opcija), sve više ih vidim u raznim kućnim primjenama.
Osim same sigurnosti, kamere se danas mogu iskoristiti i u kontekstu raznih automatizacija, no njihova primarna svrha ipak je dodatna zaštita, osjećaj sigurnosti i prevencija problema.
Osnovna pravila za postavljanje sigurnosnih kamera 👇
Za početak se treba zapitati – koji je osnovni cilj postavljanja kamera i koja su očekivanja (korisnika 😁). Ako krenem od ovog potonjeg, odgovor će biti “jednostavan” – SVE želim vidjeti 😅.
Šalu na stranu, uobičajeno osnovni cilj je zaštititi perimetar oko nekog prostora ili sam prostor. Cilj pri tome ne bi trebao biti pokriti baš svaki kvadrat tog prostora već rasporediti kamere što je optimalnije moguće. Bilo da je riječ o kući, stanu, poslovnom prostoru ili bilo kojem drugom objektu to obično zahtjeva nekoliko kamera.
Za početak možda neka generalna pravila:
✅ Mjesto montaže
prenisko nije dobro…previsoko nije dobro
visina montaže negdje između 2,5 i 3 metra kako kamera ne bi bila lako dohvatljiva, a opet dovoljno nisko da snimi i lice potencijalnih uljeza
paziti da kamera ne gleda u direktni izvor svjetlosti ili sunce
ovisno o vrsti napajanja, kabel treba zaštititi od utjecaja sunca
✅ Način spajanja i napajanja
idealno žično – PoE (Power over Ethernet), gdje jedan kabel služi i za napajanje i za prijenos signala
bežično – baterijsko napajanje, koje se često može dopuniti solarnim panelom
✅ Tehničke karakteristike kamere
rezolucija – što veća, to jasnija slika; preporuka 2K (2560x1440 piksela) minimum, a 4K (3840x2160 piksela) sve više postaje standard
noćno gledanje – IR je standard (crno-bijela slika), ali sve češće dolaze modeli s “full color night vision” opcijom
širina kuta snimanja – široki kut daje praktičnost, dok uži kut daje oštriju sliku
otpornost na vanjske uvjete – minimalno IP65 za vanjsku upotrebu. IP je kratica za Ingress Protection. Na ovom sajtu civilne zaštite imate cijeli popis i detaljno objašnjenje.
integracija – dobro je ako kamera podržava ONVIF, što garantira lakše povezivanje s drugim sustavima (npr. Home Assistantom)
✅ Regulativa i privatnost
dopušteno je snimati samo vlastiti privatni prostor
osim što nema zakonske podloge, stvarno nema smisla snimati susjedovo dvorište ili javnu površinu
Naša situacija
Naša situacija izgleda kao na slici gore. U plavom su označene pozicije 1. i 2. kamere, dok je u crvenom kvadratu vidljiv položaj 3. kamere. Ona 4. nalazi se iza planjke i nije vidljiva na gornjoj slici.
S obzirom da u ovom segmentu planiranja mjesta za kameru nismo sudjelovali, preostaje nam da se prilagodimo postojećem stanju. Neke načelne ideje i principi kojih ćemo se držati bit će:
privatnost – s obzirom da cijenim svoju, svakako ćemo pri odabiru kamera paziti i na susjedovu. Kamere neće snimati ništa što nije u našem posjedu.
izgled – iako mi ovo nije prioritet, ne bih volio da kuća izgleda kao da se iza kamera nalazi banka. Zato prednost dajem dome modelima jer su diskretniji od bullet varijanti.
automatizmi – u kontekstu pametnog doma to je naravno must-have. Neke od funkcija koje današnje kamere donose omogućuju nove načine automatizacije, ali to je još daleko za osmišljavati.
AI – iskreno, zasad ne vidim korist od toga da mi kamera prepoznaje razliku između SUV-a i limuzine ili boju auta. Možda kasnije, ali ne u ovoj fazi.
snimke – s obzirom da se radi o PoE kamerama, načelna ideja je da se sve centralizira i da se snimke drže na kućnom NVR-u (Network Video Recorder).
Reolink ili Ubiqity?
Naša dosadašnja iskustva s Reolinkom su prilično dobra. Dobar je odnos cijene i performansi, a koliko uspijevam pratiti, čini se da prilično dobro drži korak s tehnologijama.
Druga opcija koja se nameće, s obzirom na odabir mrežne opreme, je Ubiquity. Riječ je o zatvorenijem i skupljem sustavu, više orijentiranom na profesionalnu primjenu u malim i srednjim tvrtkama. Reolink pak više cilja na DIY entuzijaste poput nas. Za sada Reolink vodi, ali vidjet ćemo u konačnici za što ćemo se odlučiti.
U slijedećem blog postu opisat ću malo detaljnije inicijalni odabir…jednom kada do njega dođe 😉…stay tuned…